Istraživanja pokazuju kako sve veća izloženost ekranima (misli se na sve ekrane-tv-u, tabletima, mobitelima, kompjuterima itd.)od najranije dobi negativno utječu na razvoj mozga kod djece! Sve više roditelja uočava kod svog djeteta (najčešće u dobi od 2-3 godine) kako dijete ne komunicira.
Sve veći je broj djece s teškoćama komunikacije i slabije razvijenog govora, a uzrok se nađe u povezanosti pretjeranog izlaganja ekranima.
Na loš utjecaj ekrana na razvoj djeteta upozoravaju na radionici pod nazivom „Ekranitis“u Kabinetu za ranu intervenciju Zadar.
Ustanovljeno je zapravo da ekrani otupljuju osjetila, sputavaju maštu i spontanu igru kod djece, dovode do neosjetljivosti na bol drugih, potiču destruktivno ponašanje, propadanje moralnih vrijednosti i u konačnici dovode do otuđenja od društva, kazala je Marina Grbić, specijalizant rane intervencije,navodeći kako se danas djeca više ne žele igrati izvan svoga doma odnosno bez računala, tableta i ostalih uređaja s ekranom koje sa sobom nose i izvan kuće. No, takvom se igrom gubi komunikacija unutar obitelji koja je neprocjenjiva za normalan i kvalitetan razvoj djeteta od najranije dobi.
Na koji način djeca doživljavaju male ekrane? Za dijete od dvije godine starosti sadržaj koji se prikazuje na ekranima je zbunjujući. Za njega je to skup boja i zvukova, a dijete ne razlikuje stvarnost od virtualnih slika.
- Dijete od dvije godine ne razumije sadržaj koji mu se nudi preko ekrana ni bit slike koju vidi, a s obrazovnog aspekta crtića za djecu u toj dobi nema niti kad je govor u pitanju. Djeca, naime, najviše riječi nauče u interakciji s roditeljima, navela je Maja Leventić, psihologinja, iznoseći podatak kako u Kabinet za ranu intervenciju dolaze i roditelji čije dijete ne govori, ali zato pjeva na engleskom ili ponavlja neke engleske riječi koje je čulo na televiziji ili preko nekog drugog ekrana.
- Dijete ne zna engleski niti razumije što izgovara. To je puka imitacija i ponavljanje bez razumijevanja i roditelje na to treba upozoriti. Ako dijete nešto samo čuje, a o tome poslije ne razgovara s roditeljima, onda naučene riječi za dijete nemaju nikakav značaj.
Razvoj mozga najintezivniji je upravo u dobi od 1 – 3godine starosti. Ako dijete nema dovoljno poticaja u najranijoj dobi ne može se razviti govor niti socijalni kontakt, a dolazi i do »zadebljanja« sive mase, odnosno dijela mozga koji je zadužen za pažnju, odlučivanje, emocije. Istraživanja su pokazala kako djeca koja dnevno gledaju 2-3 sata televiziju teško prihvaćaju jednostavne zadatke »sporijeg« tipa poput onih u školi i imaju 20 posto veću šansu da razviju poremećaj pažnje.
Umjesto interakcije s ekranima važna je interakcija s roditeljima i sa živom, stvarnom osobom!
Treba se vratiti starim društvenim igrama koje su poticajne za razvoj male djece i polako ih navikavati da prihvate te igre u koje treba biti uključena cijela obitelj.
Ekrane vrlo uspješno mogu zamijeniti igre poput graničara, skrivača, frenja, lastika, crne kraljice i sl., ali i vožnja biciklom, odlazak na piknik, posjet susjednom mjestu koje će na pravi način zaokupiti djetetovu pažnju i potaknuti njegov pravilan razvoj.
Pripremila: Maja Blaslov Nadinić, stručni suradnik pedagog
